|
|
| < | siječanj, 2012 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Ime i prezime:
Nikola Mikulić
Datum rođenja:
12.12.1990
Prebivalište:
Ilova, Kutina
Klub:
AK AVIOKARTE.HR
Osobni rekordi:
1000m - 2:49.93
->Čakovec, 19.05.2007.
1500m - 4:27.02
->Varaždin, 25.09.2009.
3000m - 9:21.22
->Zagreb, 16.09.2009.
5000m - 16:27.39
->Rijeka, 05.06.2010.
10000m - 33:52.00
->Zagreb, 17.04.2010.
2000m steepl - 6:40.21
->Zagreb, 11.05.2008.
3000m steepl - 10:14.67
->Rijeka, 06.06.2010.
polumaraton - 1:15.00
->Zagreb, 14.11.2010.
Kontakt:
nikola_mikulic@net.hr
Mob: 0989964064
Garmin profil
Utrka "Voloderskih jeseni"
Atletske stranice
has
HUCIPT
utrke.net
veterani-has
Adventure Sport
3sporta.com
Hrvatski olimpijski odbor
Zagrebački atletski savez
Hrvatski paraolimpijski odbor
Atletski klubovi
AK Moslavina
AK Dinamo Zrinjevac
AK Međimurje
AK Agram
AK Sljeme
AK ZG-ULIX
AK Liburnija
AK Žumberak
AK Solin
AK Jastreb99
AK Veteran
AK Hajduk
AK Kvarner-A.
AK Nedelišće
AK Kastav-maraton
AK Slatina
AK Marathon 2006
AK Bjelovar
AK Marathon 95
Maraton klubovi
MK Velika Gorica
MK Maraton
MK Umag
MK Hrvatski sokol
MK Kutina
Sportaši
Lisa Stublić
Goran Murić
Daria Pletikapa
Dejan Patrčević
Željka Šaban
Andrej Vištica
Ognjen Stojanović
Janica Kostelić
Ivica Kostelić
Ivan Ljubičić
Stipe Božić
Ivana Brkljačić
Davor Stanko
Ostale stranice
net.hr
blog.hr
facebook
tomos forum
njuskalo.hr
youtube.com
Dragi moji prijatelji atletike i dugoprugaškog trčanja,
javljam se nakon poduže, ali i opravdane stanke. Opravdane – pitate se zašto? Odgovora je nekoliko. Kao prvo, krajem studenog sam iz AK Dinamo Zrinjevac prešao u AK Zagreb Ulix kod trenera Slavka Petrovića, kako bih nastavio trenirati s Lisom Stublić kao njen sparing partner. Zatim je došlo do problema u klubu, zbog kojih se grupa atletičara iz Ulixa odvojila i sama osnovala klub koji će od sad nastupati pod imenom AK Aviokarte.hr. Za ovako velik korak zaslužan je između ostalog i vlasnik Aviokarte.hr, zaljubljenik u atletiku i dugoprugaške discipline Anđelko Ćalušić.
Jako sam zadovoljan tipom treninga i društvom. Tako je to u atletici, mi atletičari lako nađemo zajednički jezik i dobro se slažemo međusobno.
Napravio sa jako puno treninga sa Lisom Stublić, djevojkom koja ove godine trči maraton na OI u Londonu. Lisa je sve poznatija u Hrvatskoj, ali opet je jako marljiva i skromna, i u kombinaciji sa trenerovim znanjem uspjeh je zagarantiran. Osim promjene kluba i tipa treninga, novost su za mene bile i pripreme u Portugalu u Albufeiri na koje moja nova, odnosno sad već dobro znana ekipa ide nekoliko godina zaredom.
Potrebno je određeno vrijeme kako bi se dojmovi sa troipotjednog boravka u Portugalu slegli, pa ću pričekati te se rado kroz tjedan dana javiti novim postom i detaljnije i konkretnije vam približiti svoje doživljaje.
Dotad, uživajte mi i trčite uz sportski pozdrav.
Link.
Jučer je završila utrka koju sam dugo najavljivao. Moji dojmovi se još nisu slegli. Nadam se da su trkači zadovoljni organizacijom utrke?! Napišite ako imate kakvih primjedbi ili ideja što bi se dalo promjeniti u vezi utrke, kako bi dogodine bila još bolja utrka. Pisao sam (dolje tekst) članak za razne portale, pa da se ne ponavljam.
Etiopljanin Erkolo i Slovenka Javornik pobjednici utrke
Ovu subotu u poslijepodnevnom terminu građani grada Kutine mogli su prisustvovati velikom događaju za ovako mali grad. Održana je 11. po redu utrka „Voloderska jesen“ i možemo sa sigurnošću reći da je utrka doživjela veliki napredak. Trčalo se od „ispred robne kuće“ do centra Volodera u dužini od 12.7 km. Natjecali su se trkači (njih 84) iz nekoliko zemalja – Slovenije, Mađarske, Srbije, Nizozemske, Etiopije i Hrvatske, što je opravdalo status međunarodne utrke.
U muškoj konkurenciji ukupnu pobjedu je odnio glavni favorit utrke, Etiopski trkač Ashenafi Erkolo. Drugi je na cilj stigao Mađar Tamas Nagy, dok je bronca pripala slovenskom reprezentativcu Mitji Krevsu. Prvi trkač iz Hrvatske je došao „tek“ peti, najbolji HR maratonac Zoran Žilić. Ova činjenica govori koliko je natjecanje bilo na nivou.
Najznačajnije žensko ime (pobjednica) utrke je definitivno slovenska trkačica Helena Javornik, nekadašnja europska prvakinja u krosu. Druga je na cilj utrčala mađarka Reka Batai, dok je hrvatska trkačica Marija Vrajić, koja ove godine ima najbolje vrijeme u svijetu u ultramaratonu (100 km) stigla treća.
Poslije utrke je u pučkom domu u Voloderu održana svečana večera, proglašenje pobjednika i bogata tombola. Na proglašenje je došao gradonačelnik Kutine gosp. Davor Žmegač i gospoda iz Turističke zajednice Sisačko – moslavačke županije. Organizatori su od natjecatelja primili velike pohvale i ovime je utrka oživjela iz prošlosti.
Uživajte u sjajnim FOTOGRAFIJAMA
REZULTATI
Sa 3sporta.com
Ove godine pružila mi se mogučnost da budem jedan od organizatora, zahvaljujući kolegi/prijatelju D.K. Stoga pozivam sve trkače i rekreativce da izdvoje jednu subotu i dođu u Moslavinu!
Utrka "Voloderskih jeseni" održat će se 24.09.2011. sa početkom u 16 h.
Vidimo se!
http://utrkavoloderskihjeseni.blog.hr/
Jednom rječju - FANTASTIČNO!
Rezultati
Kros utrka "VOLIM TRČANJE"
Rezultati
Večeras malo poslije ponoći će biti 4 godine kako sam otvorio ovaj blog. Davno su ove stvari bile u modi i zbog toga mi je drago što je blog i dalje aktivan. 
Evo nekih statistika:
Datum i vrijeme kreiranja bloga: 10.06.2007. (00:06)
Datum i vrijeme prvog posta: 10.06.2007. (17:47)
Ukupno postova: 92
Prosjek postova po tjednu: 0.4
Prosjek postova po mjesecu: 2
Mjesec s najviše objavljenih postova: srpanj, 2010. (6 postova)
Mjesec s najmanje objavljenih postova: lipanj, 2011. (1 postova)
Najveći broj neaktivnih dana između postova: 120
Ukupno riječi u svim postovima: 5352
Prosjek riječi po postu: 59
Ukupno komentara ostavljenih na vašem blogu: 269
Prosjek komentara po postu: 2.9
Najviše komentara po postu: 26
Broj postova bez komentara: 47
Broj prijava u blogeditor: 516
Broj posjetitelja: 30.000
Vaš blog postoji 47 mjesec(i) i 29 dan(a).
Slobodno napišite ispod u komentaru ako imate kakvih primjedbi, ideje da poboljšam blog, nešto dodam, promjenim i slično.
Proteklog vikenda je u Varaždinu održano Ekipno & Kup RH za seniore i seniorke. Prvi dan sam trčao 5 km i dogovor sa trenerom je bio da istrčim lagano i da drugi dan na zaprekama idem na „glavu“. No, želio sam od početka ići na dobar rezultat, što se na kraju pogazalo krivom odlukom. Na trici smo prošli 9.24 min, i nakon tog kilometra smo Vedran i ja 4. kilometar malo usporili. U zadnjem kilometru prva 400 – tka je bila 80 s i tu mi je motivacija za utrku pala na minimum. Zadnjih 600 m sam „kaskao“ do cilja i Bruno me prestigao zadnju 200 – tku. Kasnije sam dobio svoje.. 
Drugi dan sam bio dosta umoran. Nisam cijelu noć spavao jer me bolio trbuh. Nakon starta sam se osječao iznenađujuće dobro i borba za drugu poziciju za mene je završila nakon drugog kilometra. Jako mala kriza me čopila par desetaka metara prije drugog kilometra i (očito prerano) sam napravio promjenu. Isti trenutak nakon promjene sam osjetio da mi je puno lakše, ali dobar osječaj je trajao nekoliko sekudni dok nisam ugledao nju, vodenu zapreku! 
Zaboravio sam skroz da mi dečki nakon vodene uredno naprave desetak metara prednosti i tu sam sam sebe zacementirao. Takvo „uskakanje“ u vodu mi ne može više prolaziti i teško da ću to moći naučiti samo kroz dvije utrke godišnje.
Zanimljivo je da sam i prvi i drugi dan rušio osobni, a pucao sam pri kraju ko' zadnji KRETEN! 
Rezultati 1. dan
Rezultati 2. dan
Jučer smo se klubski kolega Marko K. i ja vratili sa priprema. Bili smo smješteni u Cavtatu, gradu koji se nalazi 20 km južnije od Dubrovnika. Na pripreme smo otišli neplanirano 9.5. i gazili smo se na treninzima do 4 dana prije utrke. U petak sam ostao prespavati u Splitu kod Jure B. (hvala i ovim putem za smještaj! 
), a Marko je produžio za ZG...
Konkurencija je na startu bila jaka i prije utrke sam rekao svojima doma da ću biti sretan ako uhvatim postolje. Od samog starta nije slutilo na dobro i već nakon 1.5 km sam pustio vodeću trojku. Malo kasnije sam odlučio otrčati lagano do vrha, jer nisam imao nikakve koristi od ganjanja za četvrto mjesto. Uvjerljivo je pobjedio Žilić, drugi Škopac, treći Koceić i sva trojica su otrčali unutar norme za EP.
Neću previše pisati o ovoj trci i sa nestrpljenjem čekam iduća natjecanja. Poslije utrke je bio ručak kojeg je zbog neobičnog mirisa kušala tek nekolicina hrabrih trkača.
Rezultati
Nisam napisao post od onog cenera u Sinju, jer se nije ništa značajno događalo. Jučer kasno popodne sam se vratio sa priprema. Bili smo tjedan dana u Medulinu i zadovoljan sam bio sa treninzima, ali sve te treninge je trebalo realizirati u trci. Glupo mi je stalno pisati kako ulazim u dobru formu i onda kiksam na utrci.
Ujutro smo krenuli u 5 h i došli jako naknap, oko 9.45 h. Start je bio u 10.30 h, ali uspjeli smo se dobro zagrijati. Bilo je jakih trkača na startu (Grabovečki, Erent, Dinjar, Koceić, Murić, Škopac, Grdenić...) i nisam se nadao pobjedi. Krenuo sam iza vodećih u grupi i osjetio sam da je to malo spori tempo. Razmišljao sam o tome da moram otrčati unutar 2 min od rekorda i zato sam odlučio prijeći naprijed. Nitko me iz grupe nije pokušao pratiti i držao sam razmak od 30-tak metara. Dinjar i Grabovečki su vodili oveću kolonu koja se polako razvlačila. Oko 4-tog kilometra se to već sve posložilo kako je meni odgovaralo: Grabovečki i Dinjar na istom razmaku od mene kao i prije, a iza njih više od 50 m razmaka za ostalim trkačima. Tu sam stao i ubacio se Grabovečkom u prikolicu, a Dinjar meni.
Do 7.5 km smo se mijenjali u vodstvu i pomagali si međusobno. Vidio sam da dečki teže dišu i tu sam napravio promjenu. U tom kilometru je uslijedio uspon i "nabio" sam stotinjak metara prednosti. Nakon 9-og km duga ravnica/nizbrdica i dečki su me opasno sustizali. Kada su došli na 50 m od mene, mislio sam da je gotovo, ali sam tih 2 km do kraja uspio zadržati razliku. U cilj sam ušao za 54.09 min, 6 sek iza Dinjar, zatim Grabovečki, ...
Danas sam imao vraške sreće zbog tih 3 sek koliko sam brže trčao od norme. Matea je također sa novim rekordom staze "osigurala" odlazak u Tursku, ali to bude sigurno kad poletimo. Moramo trčati i na Kozjaku!?
Izvještaj sa Sportneta
Rezultati
Jučer je u organizaciji AK "Sinj" održano Prvenstvo Hrvatske na 10.000 m na stazi. Domaćini su sa organizacijske strane to vrlo kvalitetno odradili na novoizgrađenoj stazi.
Iskreno, sa rezultatom ne mogu biti jako zadovoljan. Očekivao sam puno bržu utrku. Najviše sam se pribojavao vjetra, jer sam ovdje u Sinju trčao nekoliko puta, i svaki put je vjetar bio nepodnošljiv. Ovaj put nas također nije poštedio i meni je to jako odmagalo za ganjanje rezultata. Goran Grdenić je sa lakoćom došao do novog naslova državnog prvaka, ja sam bio drugi, dok je Bruno Erent bio treći.
Želio bih napomenuti odličan nastup Mateje Matošević. Trčala je u grupi sa vodećim juniorima (jer su juniori, juniorke i seniorke skupa trčali). Zapravo je ona vodila veliki dio utrke. Srušila je rekord HR za ml. seniorke (35:44,99) - Bravo!
I sad ti Nikola reci da je vjetar kriv zbog rezultata... :)
Rezultati
Prošli vikend u kasnim večernjim satima zemlju je napustio dečko kojega sam obožavao, legendarni Reno. 
Renato je išao sa mnom u osnovnu školu i sjedili smo dosta često zajedno u klupi. Uvijek je brata i mene branio od zločeste djece u školi. Tada sam bio među najmanjima u razredu i svi su me sprdali, ali Reno bi uvijek stao u moju obrano i rekao: „Kaj mi diraš mikulića? neće miku niko dirat!“ Sjećam se i puno događaja sa maturalca: dok smo išli gledati glupe bjeloglave supove hodao sam sa Renom i rušali smo kamenu ogradu dobrih 3 – 4 km, a prof. Marina je poludila kad smo tamo došli 2 h poslije i svi su nas čekali... Dobio sam i batine na tom maturalcu: Reno je malo hvatao boju tokom dana i leđa su mu jako jako pocrvenila. Navečer dok smo se išli prošetati kroz M. Lošinj Andrej ga je gurnuo u kaktus i sva su mu leđa bila od iglica. Kasnije dok smo se vratili u sobe dugo se mučio dok nije zaspao, a ja sam mu dok je spavao išao staviti kaladont na leđa da ga malo ohladi. No bio je budan i dobio sam poštene batine..
Zadnji dan osmog razreda smo imali dogovor da ćemo se i dalje družiti, ali svatko je odletio na svoju stranu i nismo se više često viđali. Sreli bi se ponekad na ulici i svaki put je onak vesel pitao: mika kak treninzi? jesi u repki a? Posljednji put sam ga vidio prije možda mjesec dana...
Dani prolaze ja tebe često sjetim se prijatelju moj
Znam da nose te nebom bijeli anđeli prijatelju moj
I ako postoje oni drugi svjetovi
Opet ćemo skupa ja i ti tambure zasvirati
Reno, iduću utrku posvećujem tebi! U Sinju ću za 10 dana trčati 10 kilometara na stazi i to ću otrčati samo za tebe, stari prijatelju!
Počivaj u miru i vidimo se gore na nebu!
Do viđenja prijatelju, do viđenja!
Danas se u Maksimiru održalo Ekipno prvenstvo Hrvatske u krosu u organizaciji AK Zagreb-Ulix. Zadnja utrka prvenstva Hrvatske u Maksimiru se održala davne 1991., dok su još trčali najjača imena hrvatske atletike: Paripović, Pešić, Kršek, Živko i mnogi drugi.
Ne pamtim kad sam imao toliku tremu prije utrke. Sinoć nisam mogao zaspati do 3 ujutro, a od tad sam spavao na prekide do 7 h. Znao sam da sam spreman jer sam kvalitetno napravio zimu, ali je to trebalo realizirati na utrci. No iskreno, ovo danas je završilo i iznad mojih očekivanja. 
Razmišljao sam prije utrke (i pola noći :( ) kako bi bilo idealno da se zateknem u vodećoj grupici sa Žilićem, Grabovečkim i Murićem, a upravo tako je i bilo. Već nakon jezera smo nas petorica (jer je i Martin držao tempo prvih 3-4 km) napravili razliku od 10-tak metara i tu mi je bilo jasno da sve ide kako sam si zamislio. Skrivao sam se iza na drugom mjestu, a dečki su se izmijenjivali za vodeću poziciju. Prvih 6 km sam imao osjećaj kao da radim neki lakši trening tempa, ali tempo utrke uopće nije bio spor i polako smo bježali ostalim trkačima. Nakon tog trećeg kruga (početak 5. km), na početku jezera Žilić je odlučio napraviti promjenu i to je meni izgledalo strava. Ja sam odmah krenuo za njim, a Murić i Grabovečki za mnom. Nakon jezera na nizbrdici Žilić je imao dobrih 30 m prednosti, za mene se zalijepio Grabovečki, a Murić je malo popustio. Usporio sam naglo i pustio Grabovečkog da vodi. Nakon osmog kilometra Grabovečki je ubrzao i ova promjena mi je bila prebrza. Ostao sam sam, a nakon zvona je Murić kasnio 100-tinjak metara. Na drugoj strani jezera sam skužio da mi se opasno približava i znao sam da će me prije cilja sustići, a to se i dogodilo. Prestigao me na oko 400 m prije cilja i na kraju napravio prednost od 5 sekundi. Žao mi je šta sam izgubio na takav način utrku, u zadnjim metrima, ali Goran je bio bolji i kapa do poda. 
Najviše sam zadovoljan utrkom jer je tempo bio savršeno ujednačen, a moj prosjek je ispao 3.23 min/km. Nisam ja pao u tempu u zadnjim kilometrima, koliko su dečki ubrzali i napravili prednost.
Trčali smo 6 krugova po 2 km. Prolazi su bili sljedeći:
2. km – 6.50 min (6.50)
4. km – 13.45 min (6.54)
6. km – 20.39 min (6.54)
8. km – 27.10 min (6.30)
10. km – 33.57 min (6.47)
12. km – 40.48 min (6.50)
Pozdrav!
Rezultati
Nadolazeću nedjelju (06.03.2011.) će se održati Ekipno prvenstvo Hrvatske u krosu. Domaćin je ovoga puta Zagreb-Ulix, a trčati će se u prelijepom Maksimiru. Dođite, zabavite se i navijajte za svoje!
Startne liste, satnica, ...
Uskoro počinje nova sezona, a ja nikako da se osvrnem na tijek svojih treninga. Poslije priprema u Medulinu smo malo lakše trenirali. Treninge sam radio onako kako je bilo planirano (ili lakše), na 80 %. Gotovo svaka 2 tjedna (u prosjeku) sam uzeo 2 - 3 dana na osjećaj, jer ili se nisam najbolje osjećao ili sam bio umoran od vezanih treninga. Time ne mislim da sam izbjegavao jake treninge, nego jednostavno nisam bio spreman za tempo treniranja koji je bio u planu.
Zadnjih par tjedana ne osjećam gotovo nikakav umor, a količina kvalitetnih treninga se povećava. Moram napomenuti da sam prije 2 tjedna napravio sa Sandyjem tempo 6 km u šumi na 3.18 min/km. Suludo bi bilo da ovdje najavljujem svoje ciljeve i vremena, ali trenutno sve ide kako treba i ova sezona bi mogla biti jako kvalitetna!
U ovom postu bih zapravo želio skrenuti pozornost na event koji će se održati 24.9.2011. godine, Utrku „Voloderskih jeseni“ (KUTINA-VOLODER). Utrka je lani oživjela nakon 20 godina stanke, a ove godine ulazi u (New Balance) Kup cestovnog trčanja. Zahvaljujući prošlogodišnjim organizatorima Željku Krpesu i Danijelu Kepeu, prijateljima iz MK Kutina, omogućeno mi je da i sam budem u organizaciji. Napravili smo službeni blog utrke, te bih želio da oni koji ovo čitaju kliknu na link i bolje se upoznaju s ovom utrkom.
Pozdrav!
Prošli tjedan su neplanirano uletile pripreme u Medulinu. Trener mi je javio 2 dana ranije za pripreme (i da su plaćene), tako da sam to iskoristio. Inače, da mi nije bilo plačeno, ne bih išao na njih jer više volim pripreme u planini...
Krenuli smo u nedjelju, 2.1.2011. i ostali tjedan dana. Išli smo u vrlo skromnom sastavu: Podravec, Lozanov, Protić i ja. Ostatak ekipe iz kluba mi uopće nije falio, jer sam imao sa kime trenirati, a nije bilo toliko zafrkancije kao inače. Hrana je bila odlična, a i vrijeme nas je dobro služilo; temperatura od 7 -15 C*, bez kiše uz kad-koji dan jači vjetar.
Trenirali smo uobičajeno dvaput dnevno. Uglavnom smo popodne radili glavni trening (osim subote). U ponedjeljak smo radili srednju kilometražu na poluotoku. Trener je rekao da napravim 12 km, ali sam na kraju otišao 14 km. I bilo mi je relativno lagano, a išli smo dosta brzo - 3.48 min/km. Da sam stao na 12-tom kilometru, osječao bih se „trulo“ u nogama. Idući dan smo radili u Puli nama dobro poznate 300-tke na spuštanje. Inače radim 4 dionice po seriji, sa time da zadnju seriju idem 200 –tke. To sam isto odradio više nego šta je trener isplanirao (3*5*300m; 53, 50.5, 32). U srijedu smo popodne rastrčali. Četvrtak ujutro - 15 min lagano/10 min brže/5 min lagano. Tu nam je svima bilo teže, a nismo se ganjali na ovom bržem – 3.50/km. Popodne smo radili fartlek na minute (6-4-4-3-3-2-2-1-1). Super lagano sam se osječao, a prosjek je bio 3.32/km. U petak ujutro napravili dugu kilometražu od 17 km sa oprezom, ali tu se već skupilo treninga tokom tjedna. Nakon 14 km i Vedranu i meni su noge bile "oduzete". Zato sam i otišao malo kraće nego šta je bilo u planu. Subota je bila „kobna“ za mene... 
U Puli smo radili duže dionice (dvije serije: 800-600-400; 2.24-1.48-1.08). Bilo mi je toliko teško da sam poslije druge dionice htio stati, ali sam izgurao malo lakše do kraja. Vedran je to dobro odvrtio (dvije serije: 1000-800-600; 2.55-2.22-1.37). Kako i ne bi bio u formi kada u četvrtak putuje za Novi Zeland na Svjetsko prvenstvo, na kojem će braniti naslov svjetskog prvaka.
Drugi dio ovog tjedna ću lakše trenirati, bez dionica. Za sada sve ide po planu, ali se bojim ozljeda ili prehlade, pa je bolje stati na loptu i trenirati malo na osječaj. Pozdrav!
U ovom postu ću napisati svoja razmišljanja o tenisicama koje sam testirao na vlastitoj „nozi“. Nije da sam promijenio puno tenisica u ovih 8 godina otkako treniram (možda 15-tak), ali imam neku viziju o raznim modelima koje sam imao prilike isprobati.
Prve tenisice u kojima sam trenirao (trčao) bile su neke nogometne, marke „Elviton“. Mjesec dana kasnije, nakon što smo saznali da nije dobro trčati u nogometnim tenesicama, dobio sam prve tenesice baš za trčanje. Dobro ih se sjećam: Nike, svijetlo siva boja, džon sličan onima za dvoranu –ravan, dosta teške... Ocjena: 2
Promijenio sam još nekoliko tenisica nakon njih, ali ne znam više kak su izgledale.
Nakon 2 godine treniranja odlučio sam slikati tenisice u kojima treniram, kako bih kasnije mogao vidjeti koje mi najbolje odgovaraju. Prve tenisice, odnosno zadnje koje imam uslikane su bile marke Nike (Air Vapor Thrive). Bilo mi je dosta ugodno trenirati u njima. Bile su dosta lagane. Gore su bile dosta čvrste, a opet dovoljno mekane u džonu. Trenirao sam u njima više od godinu dana dok se skroz nisu raspale. Ocjena: 4
Nakon njih sam trenirao u Reebok (Premier ultra). One su bile dosta teške, ali za trening čvrste, sa vrlo mekanim džonom. Izgledom su mi se stvarno sviđale.. Ocjena: +3
Zatim sam kupio najgore tenesice koje sam ikada isprobao – NEW BALANCE. Kupio sam ih sa mamom u Zagrebu. Model je bio 826, zelene boje. U početku su mi izgledale kvalitetne (lagane, mekane), ali kasnije sam skužio da nisu. Nisam ih dugo imao, jer sam ih nakon mjesec-dva ostavio u vlaku dok sam se vraćao iz Zagreba. Najviše mi je žao šta ih nisam imao duže i primjetio da ne valjaju, jer sam nakon njih opet kupio New Balance, model 902. Trenirao sam u njima više od pola godine, a za baciti su bile nakon 3 mjeseca. U početku su isto bile jako mekane u džonu, ali fućkaš to kad su se odmah potrošile nakon mjesec dana. Džon se jako izlizao i sklizalo se u njima po čemu god sam trčao. Ostalih nekoliko mjeseci sam se mučio u njima i noge su trpile iz treninga u trening. Ocjena: 1
U Švicarskoj na natjecanju 2008. godine sam kupio INOV tenisice. Ta marka uglavnom proizvodi tenisice namijenjene za trčanje u planinu, kroseve, trekinge itd. Tenisice su se pokazale čistam ok :), ali samo za takve terene. Džon je napravljen od plastike sa malim ripnama, pa uzbrdo ili po lakšem travnatom krosu noga ne prokliziva. Gornji dio je izrađen od nekog hrapavog materijala koji čvrsto drži nogu.. Ocjena: -4
Od ove godine treniram u Nike Bowerman. Najbolje tenesice za trening koje sam do sada isprobao. Džon je posebno izrađen sa malim gumenim/kockastim ripnama koje savršeno sa ostatkom džona amortiziraju udarce. Nisu tenesice izrađene od mekanog džona (kao kod balance), a opet je ugodno trčati u njima. Tenisice nisu niti teške, niti lagane, taman za treniranje.. Ocjena: 5
Kupio sam ove godine i Nike Zoom Victory. Trčao sam nekoliko utrka u njima i pokazale su se odličnima. Džon je napravljen isto kao i na gore navedenima, a nije ništa značajno tanji. Lagane su i jako čvrsto drže nogu. Ocjena: +4
Jučer sam prvi put uzeo ultra lagane tenesice i prvi puta Adidas. Puni naziv modela je dobro poznat nama trkačima: Adidas Adizero Adios. U njima Haile Gebrselassie pobjeđuje na najvećim maratonima svijeta i ruši svjetske rekorde. Činjenica govori da su tenisice kvalitetne i nadam se da će postići visoku ocjenu.
Ova moja osobna razmišljanja ne moraju ništa značiti, jer svatko ima svoj model koji mu najbolje odgovara. Olakotna okolknost je i činjenica da danas imamo puno više kvalitetnih tenisica na izbor te nam odabir tenisica stoga više-manje nije težak posao.
No, nije važno kakvu opremu imamo, nego kakvi smo u glavi. Tenesice neće same trčati!
U Vrbovcu je danas bilo održano posljednje prvenstvo Hrvatske, i to ono u krosu. Vrijeme je zadnjih 2 dana bilo kišovito/snježno i nekak sam imao filing da ce trka biti gadna. Upravo tako je i bilo – bljak!
Mnogi su kukali zbog blata kojeg je bilo u izobilju. Naša seniorska utrka je bila zadnja po rasporedu, tako da smo po pričama znali da ima blata. No nisam mislio da bude staza baš tak teška. Gotovo cijela staza je bila pod vodom i na nekim mjestima smo propadali doslovce do koljena. Utrka je bila duga 9000m. Trčali smo jedan manji krug od 1.5 km, a zatim 3 veća kruga od 2.5 km. Na većem krugu je bilo i pravih uzbrdica sa podosta zavoja, ali ne previše. Meni se staza jako svidjela. Ne mislim da je bilo „bljak“ zbog blata, jer je to bio kros sličan onom kakav se trči na SP i sl.
Nakon Stareka sam bio dosta zasićen i razmišljao sam da ne trčim na ovom krosu. No ipak sam odlučio otrčati. Na startnim listama je bilo jakih trkača, ali nisu se svi pojavili. Startalo je 16 trkača u 14.55 h. Već nakon prvog zavoja okušali smo kako je to trčati pravi kros. Blato je bilo brutalno i svi su skakali lijevo-desno kako bi izbjegli lokve. Prvi krug sam držao vodeću grupicu. Tempo je bio jak i nije bilo potrebe za guranjem naprijed, pri čemu bih se još dodatno trošio. Nakon prvog kruga neki su posustali, a u grupi nas je ostalo četvero. U grupi su bili Erent, Grdenić, Grabovečki i ja, dok je Dinjar cijelo vrijeme držao neznatan razmak. Pratio sam grupu do sredine drugog velikog kruga, kada su mi se u trenu na uzbrdici odvojili dvadesetak metara. Držao sam razmak do ulaska u zadnji krug. Sjećam se da je tada komentator spomenuo da Dinjar ima prednost od 6 sek, a i ja sam otprilike toliko kasnio za njima. Nakon parsto metara (nekoliko stotina metara ) sam skužio da ih ne mogu stići i automatski sam usporio. Dečki su se borili za pozicije i podosta ubrzali. Nisam gledao na kraju sami finiš, ali sam čuo da je Erent izgubio u zadnjim metrima. Grdenić je pobijedio, dok se trećeg mjesta dočepao Grabovečki. BRAVO ZA DEČKE! :)
Zadovoljan sam utrkom. Sada si razmišljam zašto sam malo pustio u onom dijelu drugog kruga. Da sam ušao u zadnji krug nekoliko sekundi brže u grupici postojala bi mogučnost dolaska na postolje. Ali glupo je tak razmišljati. U tom trenutku sam vjerojatno posustao jer je tempo za mene bio jednostavno prebrz i dečki su bolji od mene. Kapa do poda!
Rezultati
Još prije 3 tjedna znali smo da ćemo nastupiti na ovom natjecanju, ali nismo "smjeli" pričati okolo, jer smo htjeli iznenaditi. Sastavili smo dosta jaku ekipu, motivacija je bila velika i pucali smo na prvo mjesto. Temperatura je po meni bila idealna (16-18°C), samo šta je vjetar puhao dosta jako...
Na zagrijavanju sam se odlično osjećao. Prije starta smo se izderali iz svega glasa: Iznad svih -- DINAMO! Osjetila se ona natjecateljska euforija.
Krenuli smo neplanirano brzo; prvi km 3.24, drugi 3.28. Nakon toga se većina kilometara i dalje vrtila na oko 3.30/km. Na 4./5. kilometru smo Kučko, Sandy i ja malo pustili veću grupicu trkača ispred nas, ali sam na vrijeme skužio da ih moram stići i odmarati se iza "u prikolici". Napravio sam malu promjenu i šlepao se duže vrijeme iza njih (7-10 nas je bilo). To mi je bio najvažniji dio trke, jer da nisam sustigao tu grupicu, sigurno bih usporio u tempu, a ne bih se ništa odmorio jer bi me vjetar kočio. I tak smo vrtili još par kilometara i neki su počeli puštati. Ne sjećam se tog dijela trke poslije 10 km (prolaz je bio 35.05 min), samo znam da smo na oko 11-tom km ostali Grabovečki, Erent i ja. Na 13-tom kilometru je Bruno malo pustio i tu sam opet promjenu napravio. Došla je ona duga ravnica na kojoj je vjetar jako puhao, a Grabovečki i ja smo se mijenjali za mjesta i pomagali jedan drugomu. Čekao sam iduću okrjepu da se osvježim, no u tom dijelu je Grabovečki vukao, a cura je u ruci držala samo jednu čašu koju nisam dobio. :(
Ušao sam u treći krug žedan ko graba i bila mi je kriza taj dio. Izdržao sam do iduće okrjepe, no uslijedio je novi šok. Vidio sam iz daleka da cure drže samo sokove u čašama i viknuo sam da hoću vodu, na šta su mi rekle da nema više vode. Nakon toga sam puknuo totalka u glavi, jer sam zadnih 10 km trčao bez vode i nisam više imao volju za trku. Pustio sam Grabovečkog i sam otrčao do cilja. Rezultat je na kraju 1:15.00 (3.32 min/km). Ubrzo su došli Bruno, Goran, Franjić, Kučko i svi smo praktički došli u minutu. Vedran je bio drugi, Kučko i Franjić sedmi i osmi, a ekipno prvi. :)
Zadovoljan sam utrkom. Mislim da je veliki propust organizatora što nisu osigurali dovoljno vode na okrjepama. Ipak startnina od 100 kn nije mala, a to je osnovno šta bi se trebalo osigurati natjecateljima.
Vidimo se dogodine!
Rezultati
Trenutno čekam vlak u Maksimiru i želim samo pisati i pisati da mi ubije ovo dosadno vrijeme, pa makar pisao gluposti. Vani je nakon dugo vremena zasjalo sunce i to mi je diglo raspoloženje. Nebo je tamno plavo sa ponekim bijelim oblakom. Vrlo ugodno za opuštanje, ako se to može tak zvati u ovom ubrzanom Zagrebu. Ok, sjetio sam se o čemu ću pisati. :)
Faks mi je počeo prije 3 tjedna i od onda treniram u klubu sa "grupicom". Dani su popunjeni i treba dobro organizirati dan da se sve stigne. Trudim se što manje vremena provoditi na internetu i sl. Na treninzima mi nije teško i uživam u tome. No dosta za sada o meni...
U zadnje vrijeme sam primijetio da trkači na duge pruge (i oni koje svakodnevno viđam) ne daju nikakvu važnost teretani. Osobno mislim da su te dosadne vježbice za nas trkače jednako važne kao i samo trčanje. Iskoristite ovaj period baznog treninga za svoje tijelo i ojačajte mišiće koje puno koristite tokom trčanja. Trbuh i leđa povezuju rad ruku i nogu i taj dio tijela treba stalno održavati. Gotovo svaki dan možete raditi vježbice za trbuh i leđa (+ruke) i to vam sigurno neće štetiti. Baš naprotiv; treninge će te lakše i kvalitetnije raditi, a tijelo će biti zategnuto. 
Na kraju će se to sve vidjeti na rezultatu...
To je to - više mi nije dosadno. Sa Martinom S. putujem na trening i ovom rečenicom završavam današnje javljanje.
Jučer je održana deseta po redu Utrka „Voloderskih jeseni“. Dugo godina (20-tak možda) nije bila održana ova utrka, tako da je ovo veliki korak naprijed.
Trčalo se od Kutine do Volodera. Startali smo u 10 h ispred robne kuće u Kutini, a završili u centru Volodera. Dužina staze je bila 12.720 m.
Utrku su poveli iskusni trkači: Đuro Komlenović i Robert Španić. Krenuli su jako lagano i meni je to odgovaralo. Uskočio sam u prikolicu i čekao. Na 4 km i 10 km su bile okrepe. Pošto nisu pili vodu na 4. kilometru pomislio sam da bi mogli piti na drugoj okrepi. Čekao sam tu drugu okrepu da oni krenu uzeti vodu i da im onda promjenu napravim. Nakon šta sam ubrzao nitko nije prihvatio tempo i zaostajali su sve više. Pobjeda je bila osigurana. Drugi je na cilj stigao Kralj, treći Komlenović, četvrti Španić...
Jako je lijepo pobjediti pred svojom publikom, ili barem u svojoj županiji. Ljudi su čuli za rezultate utrke na radiju/tv-u i to je za mene bilo lijepo iskustvo. 
Rezultati
Svaki trening bi sam po sebi trebao biti težak!? ...ili ga samo tak zamišljaju ljudi koji se ne bave sportom? Normalno je razmišljati da lagani trening (npr. Rastrčavanje) nije teško napraviti, a dionice ponekad samo uz velike muke. To je točno, ali ja bih rekao da i dionice možemo raditi sa osmjehom na licu.
Nakon dužeg aktivnog odmora trkač izađe iz ritma treninga i izgubi „formu“ koja mu sada nije potrebna. Dobro je odmoriti se od naporne sezone i krenuti odmoran sa bazom za iduću sezonu. No, ukoliko je pauza trajala više od 3 tjedna (po mome osobnom iskustvu), onda smo već „izašli iz treninga“ i morat ćemo se potruditi da se „vratimo u trening“.
Ponekad je taj bazni dio treninga ili „vračanje u trening“ jako teško. Dosta ljudi baš u tom periodu odustaju od aktivnog bavljenja sportom. Ta činjenica govori koliko treninzi u tom razdoblju mogu biti bolni i teško podnošljivi.
Kroz neko vrijeme tijelo se privikava na napor u toku treninga i teški treninzi ¨više nisu teški“. Pod tim ne mislim da je lagano raditi dionice, nego nekak lakše podnosimo taj napor, i fizički i psihički. Volim kada se tako dobro osječam na treninzima i tada kao da vladam cijelom situacijom, što je zapravo i točno.
Uživanje u trčanju ne mogu opisati. To je vjerojatno kao svaka druga ovisnost (alkohol, duhan ili droga), a k tomu je i zdrava. Puno je teže doći do te faze uživanja (barem u aktivnom trčanju), ali probajte i sigurno nećete pogriješiti.
Čekao sam više od dvije godine da napišem ovaj tekst. Kupio sam novi sat sa kojim će moji treninzi biti puno točniji i jednostavniji.
Naziv sata je: Garmin forerunner 205.
Po meni su Garmin satovi jedni od najkvalitetnijih satova za trčanje, iako dosta trkača koristi polar satove. Večina Garmin satova (forerunner 205/305, 101, 201, 301, 405 i 310 xt) imaju ugrađenu satelitsku navigaciju, koja omogučuje da treninzi budu na visokom nivou.
Sat omogučuje istovremeno pračenje udaljenosti, tempa, vremena, pulsa, nadmorske visine itd. Sve je to prikazano na velikom ekranu na kojemu dolazne informacije slažete kako vama najbolje odgovara (1-2-3-4 prikaza). Treninzi se mogu unaprijed planirati, a nakon završetka treninga podatke možete prebaciti na računalo i detaljno ih analizirati.
Meni osobno će ovaj sat puno pomoći jer mnogo treninga radim sam. Sutra počinjem sa treninzima. Nisam još krenuo trenirati „po pravo“ od one ljetne pauze. Možda jesam malo pretjerao sa odmorom, ali bolje se dobro odmoriti nego u 1. mj. vući neku ozljedu. Sezona je duga...
Godišnji odmor 2010. je ukoro iza mene.
Nisam radio treninge (prave) od kako sam onaj petak bio „bolestan“. Uopće me nije jako pogodilo što nisam išao na utrku. Više mi je bilo krivo to što zbog vlastite gluposti nisam otišao na trku.
No, bilo je i večih promašaja. Prošla sezona je cijela propala (tuto-kompleto), a od ove sezone samo jedna trka (nadam se ). Nikada nisam imao naviku jesti voće jer je to za mene bilo gubljenje vremena. Tu zimu (2008/2009) trenirao sam stvarno jako, bez trenera. Treninge sam 80 % radio sam, nisam se štedio i sve je bilo dobro dok se nisam razbolio. Bolest me taman sastavila prije prve trke (Ekipnog PH u krosu). To proljeće sam 4-5 puta bio bolestan i sezona je propala. Shvatio sam (ali kasno) da moram jesti više voća preko zime, ma koliko god to bilo teško.
Prošle jeseni se sve promijenilo, od treninga do prehrane. Došao sam u Zagreb na faks, trenirao u grupi, jeo u menzi (birao zdravo i raznovrsno, pa i voće 
), rano išao na spavanje... Puno toga sam promjenio u navikama i zbog toga ove sezone nisam imao sličnih problema kao prethodne godine.
Sve je to stvar navike. Svi želimo ostvariti dobar rezultat, ali on ne ovisi samo o dobrim treninzima. Naš imunitet slabi ako se puno trošimo na treninzima, a pravilnu prehranu zapostavljamo. I ne bi htio da ovaj post izgleda kao da vam solim pamet i održavam još jednu bukvicu u nizu. Želim podijeliti svoja iskustva i možda ovime nekom spasim narednu sezonu.
Sa treningom nastavljam 1.8. i ući ću u treninge jako odmoran i motiviran. Nisam 10 dana potrčao, ali sam se puno kupao i plivao, vozio bike, igrao nogomet itd. Ovaj tjedan još lagano rastrčavam po volji i fijuuu...
Današnji dan je trebao biti bez treninga, samo odmor. No, rano ujutro sam se probudio (5.20 h mislim) i trk na wc--> proljev. Dosta me bolio trbuh i u par sekundi me oblio hladan znoj. Nisam znao šta da radim, vrtilo mi se u glavi i molio sam Boga da je to samo mala jutarnja slabost. Tako sam prešao u kadu i odležao 20-30 min, valjda. Nije me prestala glava boliti i mislio sam da ću se srušiti. Ostatak prijepodneva sam odležao u dnevnoj sobi, onak u polu-snu i sa bolovima u trbuhu, glavi...
Popodne u 12.30 h sam povračao, problijedio kao i obično, ali mi je nakon nekog vremena bilo bolje. Susjed mi je izmjerio tlak (110/70) i bio je ok. Sada me samo bolio trbuh i uspio sam zaspati u sobi. Probudio sam se malo prije. Ne boli me više trbuh. Osječam se kao da sam imao neku virozu, užasno iscrpljeno. Gledao sam na netu simptome sunčanice, ali prije bi to bila bolest: TOPLOTNA ISCRPLJENOST. Skoro svi simptomi se podudaraju sa mojima.
Zadnjih dana puno sam bio na suncu, od jutra do navečer. Kosio sam travu, kupao se, poslije kupanja bih otišao u 17 h na trening i onda na nogomet. U utorak popodne poslije kupanja radio sam 12 km srednju kilometražu, po jakom suncu i zadnjih 6 km sam doslovce plakao od muke. Idući dan sam radio neke stotke i nije bilo ništa bolje. Jednostavno me sunce „popapalo“ zadnjih dana i to je danas sve došlo na naplatu.
Ne bi ja toliko bio u banani da u nedjelju nemam trku (Brdska trka Visočica), zadnju prije odmora. Želio sam osvojiti neku novčanu nagradu i upasti u reprezentaciju. Falilo mi je glupih 2 dana da izdržim, ali tijelo je reklo ne. Iscrpljen sam do kraja i 99 % ostajem doma.
Mislite li da bi trebao ostati doma ili otići na trku, pa šta puklo ???
Biti će ovo sasvim drugačiji post od prethodnih. Pisao sam uglavnom o svojim trkama, ali sve više želim podijeliti neka svoja razmišljanja i iskustava sa svima vama.
Uglavnom, dok pričam sa ljudima sa kojima ne komuniciram često (ili nikako), jedno od prvih pitanja je: imam li curu? Izlazim li van? Svaki put isti je odgovor: nemam; pa i ne izlazim baš jer treniram... Ljudima je to jako čudno i ispadam čudak za njih. Večina mladih ljudi se ne bavi nikakvim sportom i glavna im je misao u glavi tokom tjedna subotnji izlazak. Nemam ja ništa protiv toga, svatko ima svoje veselje, ali neka se barem onda ne sprdaju mojim načinom života. (ima li još ljudi sa istim "problemima"?)
Bavljenje nekom aktivnošću ne može donositi ništa loše i ljudi bi se trebali pokrenuti nekam. Normalno je da ne možemo (i ne moramo!) svi biti vrhunski sportaši, ali nije normalno da se ne možemo pobrinuti za svoje vlastito zdravlje, ako nam je do toga imalo stalo. Zato ljudi pamet u glavu dok nije kasno, tenesice na noge i jen-dva-jen-dva... Uff sta to mrzim kad mi netko viče. :)
Vračamo se busom prema doma i uskoro smo u Zagrebu. Ovaj vikend je u Rijeci bilo održano Pojedinačno prvenstvo Hrvatske za seniore/ke.
Trčao sam samo danas, dan drugi. Trener me prijavio samo u jednoj disciplini, na 3000 m steeplechase jer sam malo van forme. Pred tjedan dana sam imao onu brdsku trku u Bugarskoj i još osječam lagani umor, iako se prije trke uvijek nabrijavam i tješim da sam spreman za rezultat. :) Cijeli tjedan sam trenirao lakše ali se nisam štedio na kupanju i puno sam plivao.
Trka je za mene od starta bila prebrza. Odmah sam ih pustio jer sam osjetio u nogama da to nije taj osječaj, osječaj koji trebam imati tokom trke. Nitko mi nije vikao prolaze. Mučio sam se iza svih na 50 i + metara i dolazilo mi je da stanem. No, odlučio sam nastaviti do kraja koliko god rezultat bude loš. Zadnjih dana sam dosta razmšljao o tim situacijama: kada trka ide jako loše, da li odustati ili nastaviti? Uvijek sam za da se nastavi, jer jedno odustajanje može imati velike posljedice u narednim natjecanjima. Nakon 1 km do kraja vidio sam da je Sijo totalka izgubio korak i počeo sam ga opasno stizati. No, nakon 200-tinjak metara odustao je i on. Basić je odustao još prije...
Utrčao sam u cilj treći, daleko iza Erenta i Pintarića. Medalju upravo gledam i jako mi je lijepa. Erent je otrčao odlično, svoj osobni - 10:01 min. Po mojoj logici, iduću trku ići će 9.55 min. :))
U nedjelju trčim zadnju utrku za prvi dio sezone. Na Visočici, planini nedaleko Gospića (Velebit), održat će se Pojedinačno prvenstvo Hrvatske u planinskom trčanju. Međutim, trka je izborna za Svjetsko prvenstvo u planinskom trčanju, a biti će i lijepih novčanih nagrada. Sve to privući će jako velik broj kvalitetnih trkača sa staze, planine i ceste. Mislim da će ovo biti najjača planinska trka u sezoni i trebat će dobro grebati za prva mjesta.
Visinska razlika trke je 1000 m NV i staza je valovita. Ne znam ništa više o stazi. Ako netko ima profil staze, ili možda zna kakva je staza (njena konfiguracija), neka malo opiše dolje ispod posta. Unaprijed zahvaljujem! :)
Rezultati - 1. dan
Rezultati - 2. dan
Ujutro u 8.00 h smo krenuli za Bugarsku na EP u planinskom trčanju. Prije nekih pola sata smo ušli u Bugarsku. Kažu da imamo još oko 2 h do hotela. Iskoristit ću to vrijeme za nešto "pametnije"... :)
Noge su mi već malo pokočene nakon 12 h vožnje. U planu je bilo da rastrčim malo navečer kad dođemo, ali izgleda da ću to sutra ujutro napraviti, a popodne rastrčavanje + metodika + lagana ubrzanja na filing. Nisam napravio na kraju niti jedan trening na Sljemenu, ali sam u nedjelju i srijedu improvizirao to sa 1.30 h bicikla. U ponedjeljak sam napravio doma 14 km srednju, u utorak lakši fartlek, jučer 400-tke sa Vedranom u Zg-u. Ma sve po starom...
Naša seniorska utrka starta u nedjelju u 11.15 h. Staza je valovita, uzbrdo-nizbrdo. Nemam uopće tremu zbog trke, ali ću za repku dati sve od sebe.
Još jedno natjecanje je iza mene. U subotu su noge bile dosta umorne od puta. Bili smo smješteni u nekom skijaškom centru, koji je bio udaljen oko 30-tak kilometara od Sapareve Banye - mjesta gdje je bila održana utrka i sva ostala događanja. Obilazak staze je bio u subotu ujutro. Poslije ručka smo Krešimir i ja odležali na kratko u sobi, napravili lakšu "špricu" za trku i otišli na 15min na bazen. Popodne smo ponovno busom zaprašili za Banyu na svečano otvaranje. Vratili smo se u hotel oko pola 10 h, večerali, namazali se COLD kremama i zaspali. Juniorska utrka je bila po rasporedu u 9.00 h. Krešimir se probudio u 5.30 h, jer su kretali ranije nego mi seniori. Ležao sam tako u krevetu do 6.30 h...
U Banyu smo dosli u 8.30 h i taman je prva juniorka jurišala prema cilju. Naše cure na kraju nismo niti vidjeli niti bodrili. 
Poslije cura su krenuli juniori. Trčali su stazu dugu 9 km. Dečki su to solidno odradili u okviru svojih mogučnosti. Pobijedio je turčin...
Poslije te trke smo se već lagano spremali za zagrijavanje. Zagrijavao sam se sa Dukom. Uspjeli smo naći relativno ravni teren po cesti. Zanimljivo mi je bilo to šta smo sreli na zagrijavanju samo par iraca. Nije bilo baš ravnih terena i vrlo vjerojatno se večina trkača zagrijavala u planini!? Velika večina njih trenira samo u planini i specijalizirali su se za brdo, pa je to njima valjda normalno. Meni nije normalno! :)
Metodiku smo napravili tam iza cilja po cesti. Morali smo ići čipove prijaviti 20 min prije. Gamad nas nije pustila na start do 10 min prije, tako da je bilo teško napraviti završna ubrzanja zbog gužve. Na startu su nas poredali u "boxeve", svaka država u svoj red. Kada je puknuo pištolj bio je to pravi stampedo. Zbog gužve je bilo dosta naguravanja prvih 100-tinjak metara i svi su htjeli zauzeti dobru poziciju. Ubrzo je uslijedilo brdo i gužva se polako razvukla. Škopac, Marinko i ja smo se držali skupa taj početni dio utrke. Vec nakon 1.5 km sam pustio malo njih dvojcu i tam mi je već bilo teško za poludit, a gdje je još kraj... 
No nisam se na to baš obazirao i trčao sam svoju utrku. Do vrha, gdje smo se okretali, bilo je oko 3 km. Tamo je bila okrepa i senzori za čipove. Zatim smo se spuštali 1.5 km dolje i tako jos 2 puta do gore i nazad do cilja. Na toj prvoj nizbrdici sam skužio da mi ni ona ne ide kak treba. Puno njih je jurilo dolje i ostavljali su me po 150 m. Bilo mi je lagano i nisam disao, ali nije islo brže. Pripremao sam se u glavi da otrčim dobro iduću uzbrdicu. Dolje nakon okreta sam vidio Marinka na 100 m od mene, ali druga uzbrdica je bila jos teža. Čak sam ga do polovice uzbrdice počeo stizati. Poslije sam se zaboravio u glavi i nije baš išlo savršeno. Druga nizbrdica isto relativno spora, treća uzbrdica tak-tak. Trudio sam se i nabrijavao na nizbrdici, ali kada bi došla uzbrdica nije to bilo to. Gore na okretu sam uzeo času vode i spužvu. Dobro sam se namočio i to me je trgnulo u glavi. Razmišljao sam si da nisam bezveze dolazio i da moram dati sve od sebe. Taj zadnji dio sam solidno odradio i nije me nitko prešao do cilja...
U cilju je bilo puno ljudi i kamera. Osječao sam se super iscrpljeno. Duka je otrčao odličnu trku i ostavio me 3 min. Škopac je trčao 55 min i došao ispred Duke 2 min, a Murić iza mene 1 min. Pobijedio je Turčin Ahmet Arslan sa 46.15 min.
Kroz cijelu stazu su bile postavljene kamere i moglo se uživo pratiti trku. Bilo je puno ljudi uz stazu i svi su sve bodrili. Imali smo veliku podršku naših cura i dečkiju i stvarno je bilo ugodno trčati.
Staza je bila savršena. Niti jedan propust organizatora. Bila je to zahtjevna utrka koja zahtjeva više planinskih treninga. Na Sljemenu je uspon konstantni, nema nizbrdica, prvih 6 km je "ravno" i vrlo trčljivo. Staza na Sljemenu ima samo 7 km jačeg brda, a tu je bilo ili jaka uzbrdica (sa malo valovitog terena), ili nizbrdica koja je isto toliko strma. Ne znam jel mi bilo teze uzbrdo ili nizbrdo. 
Ljudi treniraju u planini i njima to nije predstavljalo tolike probleme kao nama/meni.
Poslije trke sam razgovarao sa Srpskim maratoncem Predragom Mladonovićem. Čovjek ima maraton 2.22, polumaraton 1.06 itd. Njemu je bilo isto tak lagano na nizbrdici za disanje, ali dosta spori tempo spram ostalih. Kao da smo trčali "pod ručnom". Na kraju je došao par sekundi ispred Duke. To govori koliko je staza bila naporna i zahtjevna. Mislim da nikad nisam radio trening baš nizbrdo, nego ili po ravnom ili uzbrdo. To je sasvim druga pjesma...
Na putu sam kući, u vlaku. U zadnja 3-4 dana smo prešli prek 2000 km, a vozač mi nije htio stati u kutini da izađem. Vjerovatno je želio osjetiti kako je biti nekome gazda, no dobro. Ujutro sam u Maksimiru otrčao 1 h lagano sa Dukom. On je isto sad negdje na putu za Solin. :)
Iduće godine je Europsko prvenstvo u Turskoj. Bilo bi lijepo da odemo, no daleko je da o tome jos razmišljam.
Rezultati
Jučer sam otišao u Zagreb da napravim 2 važnija treninga. U petak sam radio sa Vedranom dionice na stazi. Radili smo 5*500/300 m (na 1.30/50 s) sa pauzom 2 min između svake dionice. Osječao sam se jako dobro i ovo mi je bio više tempo, nego dionice.
Danas sam trebao napraviti trening na Sljemenu. Pošto sam trebao raditi sam, planirao sam krenuti ujutro u 6 h prema Sljemenu, jer sam želio stići na triathlon na Jarunu. No, ujutro sam se probudio i vani je kiša pljuštala. Tak sam pola sata ležao u krevetu i razmišljao kak da to sve izvedem, a da se ne prehladim (jer sam se trebao vraćati nazad busom, bez rezervne robe, mokar...). Nakon pola sata mi je konačno došlo do glave da ne smijem otići na Sljeme. Napravio sam 1 h pod tribinom na tempo.
Poslije treninga sam odmah produžio na Jarun. Tamo je bio održan Zagreb Open triathlon. U zadnje vrijeme (ili malo duže) sve me više interesira taj sport. Utrka je bila jako zanimljiva. Jedva čekam iduće godine ovaj triathlon. Ak neću biti u publici, očekujte me na startu!
Prošlo je već nekoliko dana od trke i nikako da napišem nešto o tome. Zapravo nemam baš ni šta pisati, jer je rezultat katastrofa!
Sunce je cijeli dan pržilo. Trka je bila u 19.00 h i još je bilo jako vruće - 36 C. Od samog starta mi je bilo teško na trci. Prvi kilometar smo prošli 2.54 min. Za mene je to bilo malo prebrzo. Kasnije sam puknuo ko kokica. Na kraju rezultat: -.-
I Vedran i Basić su trčali isto tako puno lošije od svojih osobnih, tako da je sigurno nešt utjecalo na nas. A možda smo, barem ja koliko osjetim, malo izašli iz forme. No, osjetim da aerobno nisam ništa izgubio.
Za 3 tjedna idem u Bugarsku na Europsko prvenstvo u planinskom trčanju. Ovaj tjedan doma radim treninge (sam) i jako mi je teško motivirati se. Nije da mi se neće, ali je teško. Moram napraviti još 2-3 treninga na Sljemenu....
Rezultati